Bio jednom jedan princ koji se želio oženiti princezom, ali pravom pravcatom! Ali, kako bi mogao znati koja je prava! Zato naredi svojim slugama neka mu u jedan veliki kovčeg spakiraju najljepšu odjeću i obuću, jer kani na put. Spakirale su sluge svilene košulje, prsluke vezene zlatnim koncem, prekrasne šešire, lakirane čizmice i štošta drugoga, što bi mu moglo zatrebati.Njegovi mu roditelji poželjeli sreću, nadajući se kako će on brzo nazad, a princ sjede u zlatnu kočiju i krene na dug put. Proputovao je on tako cijelo kraljevstvo, sreo uistinu krasne grofice, kneginje, pa i princeze, ali ga je uvijek mučila dvojba jesu li baš prave. Zato se, na kraju, vratio kući, tužan jer nije obavio ono što je naumio.
No, dogodi se te jedne noći nastade veliko nevrijeme, toliko da je sve tutnjilo i grmilo, a munje su nemilosrdno parale nebo, strahovito sijevajući. Netko tada pokuca na vrata, a kad su sluge otvorile, ugledaše djevojku koja je cvokotala od hladnoće, dok joj se voda obilato slijevala niz odjeću i kosu. Reče da je princeza. Uvedoše ju dvorac, ponudiše joj kupku i okrepu, dadoše joj čistu odjeću, pa kad su je tad pogledali, imali su što i vidjeti: ljepotica kakve se ne viđa svaki dan!
Sav uzbuđen, posla princ dvorjanina neka ju dovede na večeru, a kad vidje takvu divotu, zaljubi se u trenu! Svom dubinom svoga bića zaželi: "O, da je barem prava princeza!" No, kako to provjeriti?
Nije znao princ, no znala je mudra kraljica!
Naredi da djevojci prirede konak, kako bi se odmorila kod njih. Uze ona potajno zrno graška i stavi ga na krevet, a na njega navali tešku posteljinu.
Ujutro dođe k princezi, pa će joj ovako: "Dobro jutro! Kako si spavala, drago dijete?"
"Joj, cijelu noć nisam oka sklopila" - jada se princeza - "kao da nešto imam u krevetu, toliko me žuljalo"...
Kad to ču kraljica, veoma se razveseli, pa odmah pojuri mladom princu prenijeti radosnu vijest: "Samo princeza može biti tako nježna! Ne sumnjaj sine, prava je!"
Sav ozaren od sreće, mladić odmah zatraži djevojčinu ruku, a ona rado pristade, pa poživješe dugo i sretno, svakodnevno se radujući najprije svojoj dječici, a potom i unucima.
(Bajku sam prepričala na temelju: H. Ch. Andersen, Princeza na zrnu graška)
